Predizborna kampanja u Srbiji odavno je počela, a poznato je da njen sastavni deo predstavlja i utrkivanje stranaka u tome ko ima veću međunarodnu podršku i ugled, prvenstveno u SAD, EU, a tek od skoro i u Rusiji.
Tako se, posebno u predizborno vreme, političari iz Srbije (ali i iz regiona) takmiče u tome ko će pre i češće da se sastane sa nekim činovnikom, ili ako se posreći, višim zvaničnikom koji se u centrima moći bavi Srbijom i ko će više vremena provesti „u srdačnom razgovoru“.
Jedan od glavnih i najvažnijh centara svakako jesu Sjedinjene Američke Države u koje srpski političari (mahom iz nužde zbog Kosova i novca) odlaze na razgovore i konsultacije, a ako je verovati delu opozicije - i po direktive.
Uostalom, srpski ministri i stranački prvaci (ma ko da je na vlasti) redovnije prisustvuju prijemima u američkoj ambasadi, nego sednicama Vlade.
Čini se da se trend utrkivanja za američku podršku nije promenio ni sada, kada je reč o srpskim političkim strankama, mada je očito došlo do nekih izmena. Pošto su prvi ljudi DS-a u vlasti na istaknutim funkcijama, umesto njih po podršku u SAD uglavnom idu probrani emisari koji se ređe pojavljuju u javnosti.
Sa druge strane, lider SNS već je bio i u Briselu, Moskvi, Pekingu, a naprednjaci su ranije ove godine poslali i stranačku prethodnicu u SAD, ne bi li Tomi Nikoliću pripremili put za Vašington krajem 2011.
Pred izbore u nas!
Za razliku od vremena (pred)izborne kampanje i formiranja Vlade 2008, kada je posetama SAD prednjačio G17 plus, sada ulogu najčešćeg sagovornika SAD na svim nivoima juri, ni manje ni više nego stranka čiji su prvi ljudi tek pre koju godinu skinuti sa crnih listi SAD - Socijalistička partija Srbije.
Proteklih nedelja u poseti SAD, po raznim osnovama, boravilo je nekoliko ljudi iz SPS-a, sa predsednikom Ivicom Dačićem na čelu.
Tako je predsednik Skupštine Srbije Slavica đukić Dejanović obišla američki Kongres, Stejt department i sastala se sa kongresmenima članovima srpskog kokusa.
Dijana Vukomanović, najsvežiji potpredsednik SPS-a zadužena za program i kadrove, takođe je bila u zvaničnoj poseti.
Biro za saradnju s medijima MUP-a svakodnevno je slao obaveštenja o tome gde je, i sa kim, u Americi nedavno bio Ivica Dačić - od srpskog konzulata u Čikagu, preko sastanka sa bivšim senatorom Džordžom Vojinovićem u Ohaju, do sedišta FBI-a za Ilinois.
Da li je na pomolu smena onih koji se trude da budu glavni politički partneri SAD u Srbiji, odnosno, da li SPS menja G17 plus?
Politički analitičar Branko Radun kaže da SPS nastoji da se nametne kao ključni igrač i vrlo je verovatno da će tu ulogu i održati.
- G17 je uvek bio američki igrač ovde i zbog toga nije bilo potrebe da idu u SAD jer su uvek bili najviše proamerički nastrojeni u svim vladama. SPS ima problem nasleđa i odlazak njihovih funkcionera u SAD predstavlja upravo nastojanje da se taj utisak promeni.
Radun smatra da je pozitivno što srpski političari idu u Ameriku i da u tome nema ničeg rđavog, ističući da u Srbiji ne može da se dođe na neku poziciju bez podrške Amerike.
Obrad Kesić, analitičar iz Vašingtona, u izjavi za „Svedok“ kaže da ima mnogo stranaka koje bi želele da budu miljenici Amerike. To nije posebno za Srbiju, već u celom regionu političari i glavne političke stranke gledaju da dobiju neku vrstu blagoslova Vašingtona, kaže Kesić.
On ističe da pred izbore uvek bude takmičenje u tome ko može da pokaže da ima veću podršku Vašingtona i da na taj način dobije neku prednost.
- To je u Srbiji mač sa dve oštrice, zbog američke poltike prema Kosovu. Koliko god bilo korisno da stranke imaju podršku i pristup u Vašingtonu, to bi moglo da bude negativno shvaćeno u biračkom telu, pogotovo kada je reč o SPS-u.
Kesić smatra da se moraju razlikovati zvanične državne posete, od poseta stranaka, kao i rezultati tih poseta.
- Za državnu politiku je veoma dobro da bude što više zvaničnih susreta i sastanaka. Ti odnosi se ne mogu popraviti sami od sebe, već se na tome mora raditi.
Govoreći o tome kako krugovi koji se bave Balkanom i Srbijom u SAD vide susrete sa predstavnicima stranaka, Kesić kaže da su oni u opisu njihovog posla.
- Oni moraju da razgovaraju sa svim politički relevantnim strujama i strankama. Ovde svake nedelje neko dolazi u zvaničnu ili nezvaničnu posetu, što je češće u slučaju Srbije. Inače, kada je reč o Srbiji, ima više poseta izvan očiju javnosti, što je, smatram, štetno.
Nedavni istup ruskog ambasadora, koji je u Nišu govorio na predizbornom skupu SNS, u režimskim i provladinim medijima (čini se žešće nego kada su slične istupe imali ambasadori zapadnih zemalja) oštro je kritikovan - kao mešanje velikih sila i njihovih predstavnika u unutrašnje poslove Srbije.
U javnosti Srbije pak izgleda da su dva poslednja istupa ambasadora Rusije Konuzina prihvaćena kao melem na ranu?!
Ipak, pred naredne izbore u Srbiji, u Vašingtonu, ovoga puta, nema velike zabrinutosti i budne pažnje kao ranije, kaže Obrad Kesić.
- Prvi put posle dužeg vremena mogu iskreno da kažem da je ovde sve mirno kada su u pitanju izbori u Srbiji. Mislim da su u SAD dosta uvereni da se neće ništa naglo promeniti kada je u pitanju državna politika, imajući u vidu ko su glavni konkurenti. Mislim da je to dobro i za samu Srbiju, jer verujem da će američka državna politika onda manje da se meša u pitanje izbora i manje će pokušavati da utiče na njih, jer niko neće ugroziti njihove interese u Srbiji.
Tako se, posebno u predizborno vreme, političari iz Srbije (ali i iz regiona) takmiče u tome ko će pre i češće da se sastane sa nekim činovnikom, ili ako se posreći, višim zvaničnikom koji se u centrima moći bavi Srbijom i ko će više vremena provesti „u srdačnom razgovoru“.
Jedan od glavnih i najvažnijh centara svakako jesu Sjedinjene Američke Države u koje srpski političari (mahom iz nužde zbog Kosova i novca) odlaze na razgovore i konsultacije, a ako je verovati delu opozicije - i po direktive.
Uostalom, srpski ministri i stranački prvaci (ma ko da je na vlasti) redovnije prisustvuju prijemima u američkoj ambasadi, nego sednicama Vlade.
Čini se da se trend utrkivanja za američku podršku nije promenio ni sada, kada je reč o srpskim političkim strankama, mada je očito došlo do nekih izmena. Pošto su prvi ljudi DS-a u vlasti na istaknutim funkcijama, umesto njih po podršku u SAD uglavnom idu probrani emisari koji se ređe pojavljuju u javnosti.
Sa druge strane, lider SNS već je bio i u Briselu, Moskvi, Pekingu, a naprednjaci su ranije ove godine poslali i stranačku prethodnicu u SAD, ne bi li Tomi Nikoliću pripremili put za Vašington krajem 2011.
Pred izbore u nas!
Za razliku od vremena (pred)izborne kampanje i formiranja Vlade 2008, kada je posetama SAD prednjačio G17 plus, sada ulogu najčešćeg sagovornika SAD na svim nivoima juri, ni manje ni više nego stranka čiji su prvi ljudi tek pre koju godinu skinuti sa crnih listi SAD - Socijalistička partija Srbije.
Proteklih nedelja u poseti SAD, po raznim osnovama, boravilo je nekoliko ljudi iz SPS-a, sa predsednikom Ivicom Dačićem na čelu.
Tako je predsednik Skupštine Srbije Slavica đukić Dejanović obišla američki Kongres, Stejt department i sastala se sa kongresmenima članovima srpskog kokusa.
Dijana Vukomanović, najsvežiji potpredsednik SPS-a zadužena za program i kadrove, takođe je bila u zvaničnoj poseti.
Biro za saradnju s medijima MUP-a svakodnevno je slao obaveštenja o tome gde je, i sa kim, u Americi nedavno bio Ivica Dačić - od srpskog konzulata u Čikagu, preko sastanka sa bivšim senatorom Džordžom Vojinovićem u Ohaju, do sedišta FBI-a za Ilinois.
Da li je na pomolu smena onih koji se trude da budu glavni politički partneri SAD u Srbiji, odnosno, da li SPS menja G17 plus?
Politički analitičar Branko Radun kaže da SPS nastoji da se nametne kao ključni igrač i vrlo je verovatno da će tu ulogu i održati.
- G17 je uvek bio američki igrač ovde i zbog toga nije bilo potrebe da idu u SAD jer su uvek bili najviše proamerički nastrojeni u svim vladama. SPS ima problem nasleđa i odlazak njihovih funkcionera u SAD predstavlja upravo nastojanje da se taj utisak promeni.
Radun smatra da je pozitivno što srpski političari idu u Ameriku i da u tome nema ničeg rđavog, ističući da u Srbiji ne može da se dođe na neku poziciju bez podrške Amerike.
Obrad Kesić, analitičar iz Vašingtona, u izjavi za „Svedok“ kaže da ima mnogo stranaka koje bi želele da budu miljenici Amerike. To nije posebno za Srbiju, već u celom regionu političari i glavne političke stranke gledaju da dobiju neku vrstu blagoslova Vašingtona, kaže Kesić.
On ističe da pred izbore uvek bude takmičenje u tome ko može da pokaže da ima veću podršku Vašingtona i da na taj način dobije neku prednost.
- To je u Srbiji mač sa dve oštrice, zbog američke poltike prema Kosovu. Koliko god bilo korisno da stranke imaju podršku i pristup u Vašingtonu, to bi moglo da bude negativno shvaćeno u biračkom telu, pogotovo kada je reč o SPS-u.
Kesić smatra da se moraju razlikovati zvanične državne posete, od poseta stranaka, kao i rezultati tih poseta.
- Za državnu politiku je veoma dobro da bude što više zvaničnih susreta i sastanaka. Ti odnosi se ne mogu popraviti sami od sebe, već se na tome mora raditi.
Govoreći o tome kako krugovi koji se bave Balkanom i Srbijom u SAD vide susrete sa predstavnicima stranaka, Kesić kaže da su oni u opisu njihovog posla.
- Oni moraju da razgovaraju sa svim politički relevantnim strujama i strankama. Ovde svake nedelje neko dolazi u zvaničnu ili nezvaničnu posetu, što je češće u slučaju Srbije. Inače, kada je reč o Srbiji, ima više poseta izvan očiju javnosti, što je, smatram, štetno.
Nedavni istup ruskog ambasadora, koji je u Nišu govorio na predizbornom skupu SNS, u režimskim i provladinim medijima (čini se žešće nego kada su slične istupe imali ambasadori zapadnih zemalja) oštro je kritikovan - kao mešanje velikih sila i njihovih predstavnika u unutrašnje poslove Srbije.
U javnosti Srbije pak izgleda da su dva poslednja istupa ambasadora Rusije Konuzina prihvaćena kao melem na ranu?!
Ipak, pred naredne izbore u Srbiji, u Vašingtonu, ovoga puta, nema velike zabrinutosti i budne pažnje kao ranije, kaže Obrad Kesić.
- Prvi put posle dužeg vremena mogu iskreno da kažem da je ovde sve mirno kada su u pitanju izbori u Srbiji. Mislim da su u SAD dosta uvereni da se neće ništa naglo promeniti kada je u pitanju državna politika, imajući u vidu ko su glavni konkurenti. Mislim da je to dobro i za samu Srbiju, jer verujem da će američka državna politika onda manje da se meša u pitanje izbora i manje će pokušavati da utiče na njih, jer niko neće ugroziti njihove interese u Srbiji.
| Kombinatorika za narednu vladu: Vašington uz „žute“ Brisel uz Tomu i Ivicu Glavno pitanje koje postavljaju svi koji prate politička zbivanja u Srbiji, jeste - kako će izgledati naredna vlada. Premda se to još uvek ne zna, neke okvirne pretpostavke postoje. Kombinacije koje kruže i medijima i u političkim krugovima su šarolike: od toga da će se ovakav sastav vlade proširiti LDP-om, do toga da će naprednjaci sa SPS-om formirati vladu, ili sa nekim od predizbornih koalicionih partnera SPS-a. Izvori bliski diplomatskim krugovima u Beogradu tvrde da, kada je u pitanju sastav nove vlade, postoje razlike u stavovima Brisela i Vašingtona. Dok je Vašington za to da SPS ostane uz DS, iz Brisela bi, navodno, radije videli SNS i SPS zajedno na vlasti. Ko zna, možda je jedna od tema razgovora na upravo završenoj američkoj turneji Ivice Dačića bila posvećena i ovom pitanju… |
| Dačić kao Dodik Analitičar Branko Radun smatra da potezi koje vuče Ivica Dačić, uključujući i jačanje veza sa SAD, pokazuju da je on fleksibilan političar koji vodi realpolitiku. - Potrebna je podrška svuda - u Vašingtonu, Briselu, Moskvi. Bilo bi dobro da demonstriramo balansiranu politiku što do sada nismo imali. Pozitivan primer je Milorad Dodik koji je zahvaljujući svojim vezama i u SAD i u Izraelu uspeo da ojača autonomiju Republike Srpske i da omogući da ona nekako „pliva“. Nalazimo se u poziciji u kojoj je potreban fleksibilan odgovor i tim putem ide Dodik. U odnosu sila i balansu, Dodiku je kod nas najbliži Dačić, kaže Radun. On dodaje da od svih političara, Dačić jedini „liči na Dodika“, koji vodi realnu politiku. Dodik je to razumeo i trudi se da mali srpski brod održi na površini, između svetskih sila, ističe Branko Radun. |
| Marko Selaković Jedna od glavnih pritužbi mnogih stranaka u Srbiji jeste da se nalaze pod medijskom blokadom. A, kako je Vikiliks objavio, neki su išli i u američku ambasadu da se žale na tretman u medijima. Povodom 800. broja našeg lista, „Svedok“ je kontaktirao G17 (URS) u nameri da napravi intervju sa predsednikom te stranke, Mlađanom Dinkićem. Uvažavajući činjenicu da bivši ministar, sada u funkciji narodnog poslanika, ima mnogo predizbornih obaveza (jer ipak treba preći cenzus), kao i to da nam je nedavno, kada smo tražili intervju sa Vericom Kalanović, rečeno da je u gužvi i da ne može da stigne, „Svedok“ se pre više od dve nedelje objavljivanja narednog broja obratio Marku Selakoviću, koji je zadužen za odnose s javnošću ispred G17, kako bi se ugovorio intervju sa gospodinom Dinkićem za 800-i broj „Svedoka“. Više puta smo se čuli telefonom kako bi „našli termin“, a sve je završeno obećanjem Selakovića da će nam se javiti u ponedeljak (31. oktobra). Sad je novembar! http://www.svedok.rs/index.asp?show=79902 |
Нема коментара:
Постави коментар